MEDITACIJA
PRAKSA, PUT i POSTIGNUĆE
PRAKSA
Meditacija je najviši oblik duhovne prakse; ona je otvorenost Čistoj prisutnosti u stanju mirovanja i unutrašnje tišine. Meditacija je spoznaja u stanju ljubavi (BEDE GRIFFITHS), koja vodi sveobuhvatnoj mudrosti i bezuvjetnom suosjećanju za sva osjetilna bića. Ona je vježba opuštanja i uranjanja u dubine srca-uma (kin. xin) bez riječi i slika, bez ikakvih sadržaja svijesti, kako bi se tako iskusio sâm Život na dublji način pomoću mirnog sjedenja. Volja, razum i osjećaji, svi poticaji tijela, duše i uma se pritom smiruju, pri čemu budna pozornost pripravlja put do iskustva sjedinjenja s Konačnom stvarnosti, Tao-om.
Zuowang, kin. sjedenje u samo-zaboravu, i Xin Zhai, kin. pročišćenje srca-uma (praćenjem disanja), najautentičniji su pojmovi koji opisuju apofatičku meditativnu praksu u taoističkoj tradiciji Nei Guanga (unutrašnjeg motrenja). Nalazimo ih prvi puta zapisane kod Zhuangzi-a (4. st. pr. Kr.):
XIN ZHAI
“Usudio bih se pitati što znači ‘mirovanje (eng. fasting, post, gladovanje) uma’?”, pitao je Hui.
“Zadržavanje jedinstva volje”, odgovorio je Konfucije, “osluškivanje, ne ušima, već umom. Odnosno, osluškivanje, ne umom, već prvotnim dahom. Jer uši su ograničene u slušanju, a um u dosezanju (istine, op. prev.). Prvotni dah, naprotiv, iščekuje prazan. Samo putem Tao-a moguće je doseći prazninu; a praznina je ‘mirovanje uma’.”
ZUOWANG
Yen Hui je sreo Konfucija drugi dan i rekao mu da je napredovao.
“Što pri tome misliš?”, upitao je Konfucije.
“Sjedim i zaboravljam (samoga sebe).”
“Na što misliš kada kažeš da sjediš i zaboravljaš samoga sebe?”, u čudu je pitao Konfucije.
“Kao što zmija odbacuje svoju kožu, tako ja odbacujem svoje udove i trup”, odgovorio je Yen Hui, “stišavam svoj um udaljujući se od svake misli, ostavljam se znanja i sjedinjujem s transformirajućim Tao-om. To mislim kad kažem da ‘sjedim i zaboravljam’.”
“Ako si sjedinjen”, odgovori Konfucije, “onda ne želiš nešto više od drugoga. Ako si transformiran tada više nemaš nešto na čemu se zaustavljaš. Tada si uistinu vrijedan svoga imena! Dopusti da te slijedim.”
Nebo, zemlja i Zhuang su rođeni od/iz Jednog, stoga sam jedno sa svime što postoji.
SI MA CHENG ZHEN, u položaju ležeće meditacije
U 8. st. ova je praksa dobila svoj klasičan tekst koji je napisao 6. patrijarh Shangqing škole „Vrhunske jasnoće“ Si Ma Chengzhen. U to su se vrijeme ova i druge taoističke meditativne prakse uvelike povezale s budističkim praksama (samatha-vipasyana), kao i tumačenjima.
U tom je smislu meditativno mirno sjedenje u samo-zaboravu prateći disanje najuniverzalnija meditativna praksa prisutna u svim duhovnim tradicijama svijeta, te je kao takva osnova svakog istinskoga duhovnog puta.
U moderno je doba jedan od istaknutih taoističkih majstora na Zapadu Wu Jyh Cherng (1958.-2004.), majstor linije Izvornog jedinstva (eng. Orthodox Unity, kin. Zhengyi), opisao ovu praksu u knjizi Daoist Meditation: The Purification of the Heart Method and Discourse on Sitting and Forgetting (Zuo Wang Lun) by Si Ma Cheng Zhen, Singing (Dragon Press, London, Velika Britanija, 2014.).
PUT
Meditacija je i mistični, duhovni put koji vodi jedinstvu s Konačnom stvarnošću, Tao-om. Ona označava razvoj duše koji se događa neprestanom meditativnom praksom, kao i konačno probuđenje u stanje Uzvišenog mudraca (eng. Sublime Man).
Put se opisuje na različite načine u različitim školama i tradicijama taoizma. U Lao-Zhuang (Zuowang) tradiciji on započinje uravnoteženim življenjem uz prihvaćanje osnovnih postulata puta vjere i doktrine, odnosno duhovnoga puta, nastavlja se obuzdavanjem uma i nevezivanje na svjetovne događaje, da bi se preko istinskoga motrenja (kin. zhengguan) i potpune usredotočenosti (kin. taiding) došlo do ostvarenja jedinstva s tao-om (kin. dedao).
POSTIGNUĆE
Postignuće je buđenje nedualne razine svijesti koje se u taoističkoj tradiciji naziva sjedinjenjem s tao-om. Iako se do te stvarnosti putuje dugotrajnim vježbanjem, ona je zapravo ostvarenje istine koja je oduvijek bila s nama, u nama – da smo jedno sa svime što postoji (Zhuangzi).
Vezano uz praksu, ono se može izreći kao potpuno sjedinjenje onoga koji meditira s praksom i predmetom meditacije. Drugim riječima, budući da u njemu više nema onoga koji meditira, meditacija jednostavno – jest.
U tišini postoji pokret, u pokretu postoji tišina.
Manji je pokret bolji nego veći,
Mirovanje je bolje nego manji pokret –
– Tišina je majka svog kretanja.
WANG XIANZHAI
Dva su taoistička redovnika meditirala jedan pored drugoga. Nakon nekog vremena onaj mlađi upitno je pogledao starijeg. On je mirno odgovorio: „Ne, ničega nema što slijedi. To je to.“
Cilj meditacije je uvođenje meditativnog iskustva u svakodnevni život. U svakodnevici se vide stvarni plodovi vježbe, u našoj mogućnosti za suosjećajno djelovanje u svijetu, u ljubavi prema svim bićima. Iskustvo sveobuhvatnoga jedinstva vodi nas do odgovornog djelovanja u svijetu.
Tom se (meditativnom) vježbom proširuje polje spoznaje. Promatrač postaje promatrani. Gledanje u svoj goli bitak je neograničena pozornost i spoznavanje. Prekoračuje se svijest o svome bitku u kojem se nalaze srdžba, agresija, misli, osjećaji i namjere. Ona zahtijeva lagano opušteno puštanje da se stvari događaju, opuštenost i odsustvo određenih namjera. To je ljubazno ophođenje sa svime što jest. U stvarnosti pak ne znači ništa drugo doli biti prisutan u svakom trenutku.
WILLIGIS JÄGER, benediktinac i majstor chana
