Temeljni pojmovi

Sān băo – tri dragulja: sjeme (vitalna esencija), dah i duh.

Jīng – sjeme, srž, bit, esencija. Snaga koja dolazi ishranom, a troši se radom.

Qì – dah, plin, ozračje. Snaga dobivena usklađivanjem uma, daha i snage. Ima značenje i morala ili duha. Mèngzĭ ga koristi u smislu velikoga daha ili pravičnost (hào rán zhī qì). Vrste:

Yuánqì – prvotni dah, počelo života koje prožima univerzum. U čovjeku se nalazi već prije rođenja. Udišemo ga.

Nèiqì – unutarnji dah, nasuprot wàiqì – vanjskom dahu, uzduhu koji udišemo. Blizak (ili istovjetan) zhengqì-ju i yuánqì-ju.

Zhèngqì – pravi, temeljni ili vlastiti dah koji kanalima i ograncima kola tijelom njegujući ga i štiteći ga. Obrambeni i njegujući činitelj u tijelu. Nosimo ga prije rođenja. Sastavljen je od daha nastalog iz hrane (gŭqì) i udahnutog daha. Može se pobuditi i urediti akupunkturom, masažom, vježbama kretanja i disanja. Pojam iz Tradicionalne kineske medicine (TCM).

Zhēnqì – pravi, istinski dah. Onaj prikupljen u donjem polju cinobera (dan tien) dubokim disanjem i sabiranjem.

Wèiqì – obrambeni dah.

Yíngqì – djelatni dah, blisko povezan s krvlju. Qì koji biva potaknut akupunkturnom iglom.

Jīngqì – nasljeđeni sjeme-dah koji protječe sporednim kanalima. Sastoji se od gŭqì -a i wèiqì-a.

Yùnqì – životni dah; također i sudbina, udes, sreća.

Shén – duh, um, svijest. Iskazuje se kao yì – misao, namjera, volja.

Yăng shēng shù – umijeće hranjenja života. Potraga za dugovječnošću s konačnom svrhom besmrtnosti. Život se njeguje njegovanjem triju dragulja. Njih valja čuvati, a ne rasipati. Tijelo mora ostati čisto i ispunjeno. Načela njegovanja života su tíao shén – ugađanje tijela (stavom), tíao xī – ugađanje disanja i tíao xīn – ugađanje srca (poniranjem u sebe i neprivrženošću stvarima). Zatim slijedi ugađanje ishrane, izbor doba dana za vježbanje itd. Vježbanjem se tri dragulja pročišćuju i jačaju čime se postiže stvaranje unutarnjeg eliksira besmrtnosti, jačanje tijela i uma, kao i liječenje i otpornost na bolesti. U kasnijim se razdobljima od unutarnje alkemije (nèi dān) naglasak prenosio na vježbanje daha i njegovo vođenje kroz tijelo.

Xíng qì – kretanje ili hod daha. Prvi put spomenuto u početku napisa na komadićima nefrita koji su tvorili jabučicu na zastavnom koplju, iskopanih u provinciji Shandong i datiranih oko 380. pr. Kr. Čini se da se napis odnosi na zatvaranje daha.

Bìqì – zatvaranje daha. Tehnika kojom se nakon dubokog udaha zadržavanjem daha nastoji postići protiskivanje daha kroz organizam i njegovo potpuno iskorištenje.

Tŭgù nàxīn – izbacivanje starog i prihvaćanje novog. Također tŭnà – izbacivanje i prihvaćanje. Izbacivanje ustajalog daha do potpunog pražnjenja pluća, te zatim polagano udisanje svježeg daha dok se pluća posve ne napune. Prvi spomen u navodu b) iz knjige Zhuāngzĭ.

Dāntián – polje cinobera (kao doslovan prijevod u alkemijskom smislu). U početku nazvano spremištem (vidi navod Xun Yue), a tek kasnije, pod utjecajem vanjske alkemije (wài dān) dobilo današnje ime. Tri polja cinobera su tri palače tijela. Donje (i glavno) polje cinobera se nalazi blizu akupunkturne točke qìhăi – more daha, jedne od točaka pohranjivanja vlastitog daha u akupunkturi, dok su druga dva energetska središta: srednje u sredini prsa i gornje između očiju. U njima su duhovi bogova: sān yuán – tri počela ili tri blaga. Poniranjem u sebe može se doprijeti do tih bogova i nagovoriti ih da ostanu u tijelu.

Xiăo zhōu tiān – mali nebeski krug (poznat još i kao „mikrokozmička orbita“). Spoj pomoćnih kanala dūmài i rènmài.

Dài zhōu tiān – veliki nebeski krug.

Rùjìng ili rùdìng – stupiti u mirnoću ili stupiti u postojanost. Poniranje u sebe.

Shŏuyī – čuvanje Jednoga. Taoistička tehnika poniranja u sebe. Prvi put se spominje u knjizi Zhuāngzĭ, gdje je značenje Jednoga – put. Kasnije, čuvanje pažnje na jednoj točki u tijelu: najčešće donje, ali i ostala dva polja cinobera, zatim na tri prolaza na pomoćnom kanalu dū, na središta stopala, dlanova ili pak na mali nebeski krug, a sve sa svrhom usredotočenja i umirenja uma.

Cún xiang – Sabiranje misli. Taoistička tehnika poniranja u sebe. U najjednostavnijem obliku to je „sabiranje duha tako da obraća pažnju na tijelo (određeni dio)“ pri čemu je tijelo obično u sjedećem položaju.

Zùo wàng – sjedenje u samo-zaboravu. Taoistički opis poniranja u sebe. Prvi spomenu u knjizi Zhuāngzĭ, navod c).

Dăoyĭn – vođenje i poticanje. Nizovi pokreta koji za cilj imaju vođenje daha po tijelu i poticanje njegovog djelovanja. Dăo znači voditi, a yĭn voditi (za sobom), namamiti, izvlačiti, pobuđivati, poticati, provoditi. Ranija tumačenja nalaze se u navodima Lĭ Yí-a i Wáng Bīng-a. U legendama uz dijagrame iskopane u Mawangdui, yĭn je prefiks imenima bolesti u vjerojatnom značenju izlječenja ili poticanja izlječenja.

Yì jīn jīng – vježbe preobrazbe tetiva

Nèigōng – unutrašnje vježbe. Primjena usavršavanja daha te vođenja i poticanja. Slijede obrazac:

• udisanje – stezanje
• pokret daha iz donjeg polja cinobera u udove – pokret prema van (često uz uporabu sile)
• izdisanje – opuštanje
• potonuće daha natrag u donje polje cinobera – pokret prema unutra.

Zìfā gōng – vježbanje odašiljanja daha. Danas postupak prikupljanja daha u donjem polju cinobera, njegova pokretanja duž manjeg nebeskog kruga i daljnjeg usmjeravanja u svrhu vođenja pokreta, pri čemu pokret ostaje slobodan, bez izravnog nadzora uma.

Qìgōng – vježbanje daha. Pojam koji obuhvaća vođenje i poticanje daha. Izraz se prvi put pojavio u raspravi Izvorne Shàolín metode iz 1910. godine, koja je kasnije uključena u knjigu Tajno izlaganje borilačkog umijeća Shàolín. Prvo poglavlje zove se „Kratko izlaganje qìgōnga“ i donosi vježbe disanja, te objašnjava načine na koje se dah čini učinkovitim, tj. upravljanje nèiqì-jem. Budući da je knjiga bila iznimno utjecajna, izraz se brzo proširio, da bi danas postao opće prihvaćenim pojmom za sve unutrašnje energetske vještine porijeklom iz Kine.