TEMELJNI PRINCIPI

Priredila: Martina Raguž

PRAVILAN STAV

Temelj taijiquana čine principi koje je potrebno naučiti i razumjeti kako bi se na ispravan način primijenili. Naglašena je važnost pravilnog stava koji omogućava protok qi-a i stoga se posebna pažnja posvećuje svakom dijelu tijela.

Glava je izvučena prema gore, kao da visi, vrat prirodno opušten, a brada lagano uvučena. Od točke baihui na vrhu glave, preko spuštanja u dantian, do huiyin točke među nogama, stvara se poravnanje, os oko kojeg se tijelo rotira i koje pomaže u osvještavanju ravnoteže u središtu tijela.

Ispod opuštenih kapaka pogled prati smjer pokreta; oči su budne, svjesne čitave okoline i usredotočene na namjeru uma.

Fokus slušanja je samo na području tik iza glave. Na taj se način pažnja ne raspršuje već omogućava svjestan doživljaj neposredne okoline. Disanje je prirodno, udiše se i izdiše kroz nos. Opušteno i ravnomjerno disanje daje osjećaj širenja u prostor i topline u tijelu. Usta su zatvorena, usne se tek lagano dodiruju, a vrh jezika položen je na nepcu, iza zubâ (to je mjesto gdje su susreću dva glavna meridijana u tijelu – dumai kojom se qi kičmom penje do tjemena pa spušta do nepca i renmai kojim qi putuje od nepca do dantiana).

Ramena su spuštena i opuštena, bez napetosti, a u pokretu su „u ravnini“. Nikada se ne kreću sama od sebe već prate promjene u tijelu i u skladu su s otvaranjima i zatvaranjima u prsima. Podignuta ramena tjeraju qi prema gore, što rezultira nestabilnošću u donjem dijelu tijela i plitkim disanjem, dok kod pognutih ramena qi ne dolazi u šake.

Ruke uvijek tvore luk i održavaju pravu mjeru napetosti-opuštenosti (peng ). Malo odmaknute od tijela daju osjećaj otvaranja. Laktovi su ispod ramena, lagano savijeni i uvučeni. Njihova je uloga štititi rebra te se nikada ne ispruže do kraja niti se u potpunosti privlače do tijela. Podizanje je dozvoljeno samo kod udarca laktom.

„Ispružiti prste i fiksirati ručne zglobove“ najbolje opisuje pravilan položaj šake koji osigurava njenu gipkost i, istovremeno, podržava pravilan položaj ruku. Najčešći položaji šake u Chen stilu su otvoreni dlan, stisnuta šaka i kuka.

Prsni koš je sasvim malo uvučen, opušten i omogućava disanje bez napora. U tom se stavu ruke slobodno kreću, ramena su gipka, a energija od nogu slobodno teče preko leđa do ramena i šaka.

Leđa imaju važnu ulogu u taijiquanu. Prirodni položaj je uspravan, bez nagiba naprijed ili nazad. Prostor između ruku se produžuje prema šakama, što daje osjećaj zaokruženosti i malog nagiba prema naprijed. Taj se stav postiže pravilnim držanjem glave i spuštanjem qi-a u dantian, dok su stopala uzemljena. Glavno uporište stavova i pokreta u taijiquanu je kralježnica, jer povezuje glavu, tijelo, ruke i noge. Da bi se postigla rastezljivost kralježnice i, time, omogućio prolaz qi-u od stopala do šaka, ona mora biti ravna, opuštena i snažna.

Pojam „struk“ obuhvaća čitavi lumbalni dio između kukova i rebara. Uključuje donji dio leđa, bubrege i dantian ispod i iza pupka. Struk je poveznica gornjeg i donjeg dijela tijela. Kontrolira kružne i valovite pokrete, okrete i promjene smjera, prilagođava stav i održava ravnotežu, koja direktno ovisi o gipkosti, snazi i pokretljivosti struka. Tri prsta ispod pupka s prednje strane, nalazi se dantian, čija je rotacija bît taijiquana. Također ispod pupka, ali s leđa, smjestila se akupunkturna točka mingmen koja propušta energiju i uvijek mora biti otvorena.

U pokretu, smjer trtične kosti odgovara smjeru struka. S udahom ide lagano gore, a s izdahom prema dolje. Stražnjica slijedi smjer kralježnice i okomita je na tlo, niti previše izbačena niti uvučena. Kua je mišić na vrhu noge – prepona, odgovoran za koordinaciju pokreta gornjeg i donjeg dijela tijela. Opuštanje kua često se naglašava u praksi taijiquana jer se, s jedne strane, radi o mišićima koji su iznimno važni za pokrete okretanja u struku i prebacivanja težine s noge na nogu, a s druge, njihovo je opuštanje zahtjevno za ostale dijelove tijela i traži puno vježbe. Međunožje (dang) mora biti otvoreno i zaokruženo kako bi se stopala slobodno kretala, a težina prenosila s noge na nogu bez poteškoća. Dang je važan za uspostavljanje ravnoteže i povećanje snage u nogama. Suradnja struka, kua i koljena u pokretu, u kojoj je struk opušten i spušten, kua otvoreni, a koljena uvučena, stvara uvjete za otvoreni i zaokruženi dang.

Položaj nogu određuje stabilnost i ravnotežu cijelog tijela, kao i gipkost ruku. Zglobovi moraju biti pravilno postavljeni kako bi energija iz stopala neprekinuto tekla kroz noge. Visina stava se određuje s obzirom na dob i fizičku spremnost vježbača.

Koljena su uvijek lagano savijena tijekom vježbanja taijiquana, a ravnoteža se održava poravnjanjem s kukovima i zglobovima na nogama. Koljena nisu potpora već služe kao poveznica i aktivno sudjeluju u pokretu. Ne smiju biti pod opterećenjem niti se kretati samostalno – pokret koljena uvijek prati opuštanje kua, spuštanje kukova i istezanje trtične kosti. Težina tijela se ne zadržava u koljenima nego kroz njih prolazi u tlo.

Stopala su temelj tijela. U taijiquanu se opiru o tlo i tako stvaraju povratnu energiju: „Energija je ukorijenjena u stopalima, oslobađa se kroz noge, kontrolira u struku i iskazuje kroz ruke.“ Tijekom vježbanja, prsti hvataju, a pete se čvrsto opiru o tlo, potpuno prirodno i bez upotrebe snage. Takvo stopalo, puno sprijeda i straga, a prazno u sredini, podržava stabilnost pokreta i  elastičnost u širenju energije. Nejednako raspoređena težina tijela, ovisno o stavu i pokretu, najbolje se osjeća u stopalima – „puno i prazno“ (70/30, 60/40,..), dok je vrlo važno ne pomicati stopalo na kojoj je veća težina.

TEMELJNI PRINCIPI

Svrha prakticiranja taijiquana je pokretanje unutarnje energije u skladu s određenim principima.

Prvi korak i osnovni, možda i najteži, princip koji treba naučiti je kako opustiti tijelo i smanjiti napetost. Za postizanje ispravnog stava tijela, koje nije ni napeto ni mlitavo, um mora biti smiren i opušten, a cijelo se tijelo u kretanju mora istezati i otvarati. Središnji dio mora „potonuti“ kako bi donji bio stabilan i jak, a gornji dio pokretljiv. Ovakav „uzemljeni“ stav nije krut, već mek izvana i snažan iznutra, i omogućava lako i okretno kretanje opuštenog tijela.

Postigni vrhunac mekoće
Onda postigni vrhunac tvrdoće.

WU YUXIANG

Svaki pokret i stav taijiquana sadrži otvaranje i zatvaranje. Njihovom pravilnom izmjenom unutarnja će energija kolati tijelom iz centra (dantian) prema udovima – otvaranje, i natrag – zatvaranje; u kretanju i mirovanju, kao širenje i skupljanje – yang i yin. Međusobna povezanost znači da se svaki stav i pokret istovremeno jednim svojim dijelom otvara, a drugim zatvara. Vidljivost „na van“ te unutarnje izmjene omogućuju kružni, spiralni pokreti od kojih se tvore forme taijiquana.

Kombinacija tvrdog i mekog pokreta, u brzoj ili polaganoj izmjeni, bît je vježbanja (Chen stila) taijiquana. Tvrdi pokret (gang), unatoč svome nazivu, ne upotrebljava sirovu snagu. To je elastična sila koja se stvara kroz struk, u pokretu namatanja svile, i rezultat je uvježbane mekoće koja se manifestira kao utonula snaga, kao skrivena unutarnja čvrstoća. Meki pokret (rou) je pun, čvrst, postojan i, jednom kada ga se uvježba, omogućava lako kretanje cijelog tijela. Svaki pokret ima praktičnu primjenu i kombinacija je tvrdog i mekog, brzog i polaganog, otvaranja i zatvaranja. U početku se pokreti izvode polako, s punom pažnjom na svakom pojedinom segmentu vježbe.

Taijiquan u vježbi traži suglasje tijela, uma, namjere i qi-a. Cilj je sudjelovanje cijelog tijela u svakom pokretu i stavu, kao cjelovitog sustava. To je moguće kada su gornji, srednji i donji dio tijela povezani i kreću se kao cjelina. Struk je centar koji koordinira gornji i donji dio, jer ako se pokreti rade bez međusobne povezanosti, gubi se središte i narušava unutarnja i vanjska ravnoteža.

Unutarnji mehanizam taijiquana često se slikovito objašnjava karakteristikama luka koji razvija moć rastezanja koristeći dvije suprotstavljene sile, yin i yang. Kao i pri njegovu napinjanju, i tijelo mora postići odgovarajući omjer „zatezanja“ i „popuštanja“ koji će rezultirati potrebnom količinom qi-a, omogućiti gibljivost i mogućnost trenutnog reagiranja u bilo kojem smjeru. Postoji ih tri: luk tijela (kralježnica), luk ruku i luk nogu.

Pravilnom vježbanju taijiquana prethodi uspostavljanje ravnoteže u središtu tijela (zhong ding). Uravnoteženi centar smatra se najvažnijom od trinaest osnovnih taijiquan vještina. Nepostojanje „centra“ otežava razlikovanje između principa otvorenog i zatvorenog, punog i praznog.

Prirodno i spontano disanje (zi ran), duboko i bez napora, integralni je dio vježbanja. Ono masira unutarnje organe i osigurava neometan protok krvi i qi-a tijelom. Taijiquan poznaje dva načina disanja – „normalno“ (pri udahu se trbuh širi, pri izdahu skuplja) i „obrnuto“ (inverzno: pri udahu se trbuh skuplja, a pri izdahu širi) koje se koristi za povećanje borbene snage (fajing). Vremenom, povećavajući finoću pokreta, tijelo se samo regulira da slijedi ispravan način disanja u skladu s principima.

IZVOR:  Davidine Siaw-Voon Sim i David Gaffney, Chen Style Taijiquan: The Source of Taiji Boxing, North Atlantic Books, SAD, 2002.